Došao i ovaj dan. Dan kada trebam sa dva zlobnika da izađem pred ljude. Ali to nije najgori dio svega što me čeka danas jer danas je i obilazak imanja i posjeta "mom dragom". Tom misterioznom princu, kralju ili šta je već koji me voli više od svog života. Ahh, zaboravila sam kako je to biti voljen. Istinski i cijelim svojim bićem.
Ljudi su posebno uredili ulice kojim povorka treba da prođe, ali nikako nisu mogli sakriti onu bijedu koju su im nametnuli nakon mog odlaska. Njihova lica su me sada molećivo gledala kao da traže da ih oslobodim ili ubijem. Grof i grofica u punom sjaju ali i još većem strahu jašu na svojim najboljim konjima. Čovjek i žena koji nisu zaslužili da nose ordenje, sada prolaze i ljudi im se klanjaju kao bogovima. Dosta mi je ovoga. Lažnog sjaja, parade i kiča. Kada bi samo maske spale i ljudi ih se dočepali od njih nebi ostalo ništa. Preklinjali bi za milost one koje su tlačili godinama.
"Draga moja, prelijepo izgledaš" - što je tiše mogla prošaputala mi je E.
"Hvala ti ali muči me dosta toga kao i činjenica da možda neću doživjeti sljedeći dan"
"Ne budi smiješna. Na čelu povorke si, a ja sam uz tebe. Jedino što treba da te brine je to da li ćeš biti dovoljno lijepa kada te ponovo ugleda. Znaš, on je putovao kroz vrijeme, davao dušu za malo magije samo da bi te mogao pronaći.."
"Čekaj, ti hoćeš da kažeš da je on star?"
"Sačekaj da ti ispričam i ako baš želiš da znaš ne on nije star. Ostao je isti kao i prvog dana kada ste se upoznali. Najzad kada te pronašao nije dozvoljavao ikome da ti se približi ili da te navodi na tragove. Davao ti je zagonetke jer je znao koliko si dobra u tome i nadao se da ćeš se svega sjetiti. Bilo mu je teško kada je vidio koliko si se promijenila i koliko se nad tvoje srce nadvilo tuge. On te voli."
"Kao da mi pričaš o mom čuvaru, ali to je malo vjerovatno"
"Polako ne budi nestrpljiva. Ništa se ne dešava bez razloga a opet sve se dešava u svoje vrijeme. Ne treba žuriti sa zaključcima"
"Princzo, princezo" - odjednom se začu glas. To je bila jedna mala djevojčica koja je pokušala da dotrči do mene ali su je žandari zaustavili.
"Pustite je" - otresito i čvrsto naredih dok sam tražila način da siđem sa konja.
"Ali princezo, znate li da je to zabranjeno"
"U mom prisustvu i dok ja ovdje boravim jedino je zabranjeno mučiti nedužne ljude a zlobnicima se klanjati"
Grof i grofica iskolačiše svoje oči i u strahu stadoše. Pokušali su i oni da postanu bliski sa ljudima podjelivši par dukata, ali ljudi se ne kupuju tako lako, pogotovo ne zlatom i srebrom.
"Ja se Vas ne sjećam, oprostite mi Visočanstvo, ali mama mi je često govorila o vama, vašoj ljepoti i dobroti. Govorila je i to kako smo prije živili dostojni života. Imali našu zemlju i stoku i svake nedjelje dolazili u dvor da ručak sa vama i vašim zaručnikom. Voljela bih da jednoga tana opet bude tako. Da mamu i tatu prestanu mučiti. Da nam prestanu upadati u domove i uzimati komad hljeba za koji čak i ja radim."
Ostala sam skamenjena. Tako malo dijete a već sada pati i moli za pomoć. Nisam joj smjela ništa obećati jer nisam znala da li ću moći ispuniti obečanje, ali bih i ja voljela promjeniti dosta toga počevši od onih koji su lažirali moju smrt, odvojili me od čovjeka kojeg volim i nanjeli dosta nepravde ovom divnom narodu.
"Dijete moje ne brini se. Doći će dan kada će sunce ponovo zasjati i sva vaša bol nestati. Neću otići odavdje dok sve ne bude kao prije" - rekavši joj to dijete kao da se umiri a ja se vrati na konja sa još jačim ciljem i većom željom da ponovo zavladam. Naredih da povorka krene prema imanju gdje je predviđen doček i svi se skloniše.
Imanje se ukaza ispred nas nakon pola sata jahanja. Veličanstven dvor okupan suncem sa zastavama na svakom uglu zidina i krovu dvora. Bijelo plavi grb me probudi iz nekog transa. Sada se sječam potpuno svega. Ovo je kraj mog putovanja kroz vrijeme ali ne i bitke koju ću da vodim u svom vijeku. Velika vrata se spustiše, žandari zatrubiše a ja na crvenom tepihu ispred dvora ugleda čovjeka kako stoji okružen ljudima i čeka. Čeka mene. Ne grofa i groficu, sluge ili čuvaricu E, nego mene. Izdaleka se činio sitan poput miša i nimalo veličanstven. Počinjem da se pitam da li sam zaista bila zaljubljena u njega. Došli smo do ulaza a on od svog ponosa nije mogao da me dočeka okrenut licem nego leđima.
"Kakav je to način dočekivanja plemstva. Iskazujete mi nepoštovanje. Okrenite se ako ste dostojni moje posjete i boravka" - imala sam osjećaj da ču zašaliti zbog toga što sam rekla ali nisam znala ko je ko tako da sam sa svim plemstvom postupala oštro.
"Draga opet sebi uzimaš previše" - rekao je a mene kao da je neko sasjekao mačem.
"To si ti" - tiho sam izustila.
"Voljena moja, oprostit ćeš mi što ti nisam rekao ko sam nego sam se prestavio kao tvoj čuvar. Plašio sam se za tebe i zato nisam nikom dozvoljavao da ti se približi osim onih ljudi koji su ostali vjerni meni ali opet nisam smjeo nikom povjeriti tvoje putovanje jer smatram da bih te jedino ja mogao zaštititi. Tvoja putovanja nisu bila uzaludna. Ja nisam puno toga uradio jer je moja misija bila da čuvam tebe i predmete koje nađem a sve ostalo si odradila ti. Svojom čistom dušm i srcem. Ipak, ti si čuvarica svjetlosti i čistote."
"Znala sam da si to ti od onog trenutka kada si mi donjeo doručak u krevet. Niko nije znao šta volim da jedem a tada mi se javio i onaj osječaj koji sam zaboravila da postoji. Sječaš li se da sam se samo tebi zaklela na vječnu ljubav. Tako je i ostalo jer nikom nisam dozvolila da uđe u moj život. Valjda mi je zbog toga samoća toliko i prijala."
"Ljubavi moja umorna si a čeka nas još puno posla. Hajde da završimo sa dočekom da se možeš odmoriti. I samo da znaš dio magije koji je ostao u mojoj duši iskoristio sam da začaram dvorac. Vidiš da grof i grofica ne mogu da uđu u njega. Ovdje i samnom si sigurna. Od sutra kada se probudiš počinju naše prave bitke i iskušenja zato sve što ti je potrebno zatraži i dobit ćeš to."
"Volim te dragi a sada pođimo na veselje da zaboravimo na brige"
Svi su jedva čekali da dođe do našeg susreta jer su znali koliko naša srca kucaju jedno za drugo i koliko naša dobrota može da promjeni sve ono što se dešavalo. Dočekali su me kao boginju ali prije svega kao prijatelja. Ovo je bio jedan on onih dana za koje nisam željela da završe jer svi su bili tako sretni pa i Čuvarica E koja nije vjerovala u ljubav na prvi pogled uspjela se zaljubiti.
Sutra se bitka nastavlja. Mistični obred i sklapanje žezla. Za to če trebati puno snage..
