Jednom sam dobila zadatak da napišem sretnu priču i mislila sam da je to teško jer što se tiče pisanja pronašla sam se u stilu moderne, avangarde i djela sličnih Procesu (Kafka) ili Idiot (Tolstoj). Valjda su me uvijek privlacile aristokratske porodice, njihov život i na kraju njihovo propadanje jer ne volim ljude koji spletkama, lažima i na lak način dobiju nešto u životu i time se hvale. To je kao da se kite tuđim perjem.
Nekad se ovako znam sjetiti svojih pismenih zadataka iz BHS jezika i književnosti i sva sreća nemam ih kod sebe jer mislim da bi bilo smijeha do suza. Šta je sve tu naškrabano i bolje je da ostanu zapečaćene negdje u nekoj kutiji u ostavi škole. Ubjedljivo najjače teme su mi bile opisi enterijera ili eksterijera pa kako sam provela raspust. Jedino je profesor Engleskog imao teme za 10. Bile su takve da ako neko sa fakulteta uspije zadovoljiti krijerije treba odma da dobije Nobelovu nagradu za književnost :D
Ovo što sam sad napisala nema nikakve veze sa bilo čim ali zar kod mene ikada nešto ima veze sa vezom. Nego, ovo je napisano nemam pojma kako valjda smo i Mahir i ja ostali bez ideja ali bit će nešto do večeras. Nadam se. Trebalo bi. :D
Nema komentara:
Objavi komentar