Minimalizam društva

Čovjek kao jedinka može da egzistira sam ali onda mu se život čini dosadnim i jedan dio njega se koprca do tolike mjere da on pod svaku cijenu mora da nađe sebi kompatibilnu osobu, bilo prijatelja, bilo veliku ljubav  svog života i svoje frustracije i ne ispunjene snove liječi upravo na njima. Minimalizam ili minimalna umjetnost se bazira na stvaranju predmeta čija vrijednost je samo estetskog karaktera. Stvara se nešto samo da bi to postojalo. Bez načina za upotrebu i garancije u slučaju kvara ili isteka roka trajanja.

Društvo se može definirati kao cjelokupnost odnosa ljudi prema prirodi i međusobnih odnosa ljudi. 

(Izvor Wikipedia)

Možda ćete u slijedećim redovima primjetiti dosta ogorčenosti sa moje strane na neke stvari, ali kada malo zastanete i pogledate sve ono pred čim zatvarate oči morat ćete se složiti samnom i prihvatiti činjenicu da se nismo pomakli dalje od plemena, koje unutar sebe ima milion manjih organizacija u kojim je hijerarhija neizbježna. Minimalizam društva se može opisati samo na jednom čovjeku i njegovom životu unutar jednog radnog dana. Bio on student, fizički radnik, profesor ili političar njegov dan počinje isto i završava isto. Jedan će doći u prazan stan, shvatiti da nema šta da jede jer je na dnu piramide i leći će da spava. Drugi će pak doći kući, pozdraviti ženu i djecu i shvatiti da ima šta jesti ali da će mu isključiti struju ako dijete pošalje u školu u prirodi. To je onaj obični fizički radnik koji pošteno zarađuje novac svojim rukama i obično jako rano ide u penziju jer već sa 55 ima bolove u kičmi i ruke mu se tresu. A da ne spominjem to što je bio u ratu jer je mislio da će po završetku tog haosa sve biti bolje i drugačije. Dragi moj radniče, mislit i s*at nije jedno te isto. Treći je, pogađate, političar. Oni su mi najdraži. Ne razmišljaju ni o čemu. Suprugama kažu da su na službenom putu, a ustvari su par zgrada dalje sa klinkom mlađom od sebe 20-ak godina. Djecu su poslali u "beli svet", a račune i njihove kredite ionako vraćamo mi, njihovi slijepi pratioci.

Eh radi takvih svakim danom niču neki protesti od kojih nijedan ne urodi plodom. Što se rano posije to rano sazri i još ranije uvene. Posmatrajući čovjeka i društvo zaključila sam da u toru punom ovaca uvijek ima, ne jedna, nego više onih crnih. Iako brojčano manje od bijelih, one vode svoju politiku stvarajući sistem vrijednosti na nivou pračovjeka dovodeći minimalizam u svaki kutak života jedinke koja svim silama nastoji da ostane na površini mutne vode. A ovce, kao što znate, ne znaju plivati. Nego se hvataju za posljednju slamku spasa. Šta je danas bitno u životu? Sve ono što nije materijalno palo je u drugi plan a istaklo se ono najprimitivnije. Novac, slava, moć zamijenili su lijepu riječ, poštenje i iskrenost. Najgore od svega što je još dosta stvari skriveno ispod krinke "iskrenog" osmijeha. Danas si najbolji prijatelj ako imaš dosta novca i brz automobil koji su ti naravno kupili tvoji roditelji ,inače pošteni radnici na visokim pozicijama. Ne kažem da nije moguće skupiti novac, ali zar nije logičnije da neko od 30 i kusur godina vozi dobro auto nego neko od 19. ko je tek položio vozački ispit ?!? 

Dosta smo izgubili dodirnih tačaka sa našim životima. Pa nije ni čudo što su najprodavanije knjige sa naslovima "Kako živjeti i biti sretan" i sl. Bitnije je ko gdje pjeva i gostuje nego gdje ima radno mjesto u koje mogu da se ubacim bez štele i da odradim, ako ništa, dvije godine samo radi radnog iskustva dok mamin i tatin sin ne završi fakultet. Jučer se vraćam kući iz grada kad na pješačkom imam šta da vidim. Pješak je izvukao vozača iz auta i pošteno ga prisastavio sa zemljom jer ga je ovaj maltretirao dok je pokušao da pređe cestu. Zakon fizike kako bi ga cigo predstavio kaže "svako tijelo koje ode gore, da me j*beš mora da padne dole". Nadam se da je čiča dobro i da pješak nije dobio veliku kaznu jer ipak, trebao je pustiti da ga pregazi i možda ubije na mjestu. Dokaz odnosa snaga i sile. Vozač veći i jači. Pješak manji, slabiji i bez zaštite. Domaći zadatak: navedite još nekoliko takvih situacija i napišite u svesku šta zaključujete. Ko ne uradi bit će jasno na izborima. Jer oni koje izaberemo donose zakon i odluke u naše ime, da ako se braniš od napada ili braniš svoju svojinu upotrebom sile, fino dođe čika policajac i odvede te u zatvor jer mogao si ga ubiti ne daj Bože. Da, slijedeći put se pusti pa da žalimo za tobom kao što žalimo za Denisom.

Dobro došli u svakodnevnicu u kojoj ima toliko stvari koje mogu lako da vas izbace iz kolotečine i još lakše vrate u nju jer niko ne voli one što su drugačiji. Živjelo robovlasništvo modernog doba o kojem imam toliko toga za reći, ali se bojim da će me subjektivno mišljenje dovesti u nezgodnu poziciju i etiketirati kao snoba koji vidi samo lošu stranu glumljenja marionete i lude crnim ovcama. Živjela demokratija u kojoj imaš pravo samo da se složiš makar te koštalo i vlastite egzistencije. I na kraju živjele one isfrustrirane jedinke koje su se udružile i prave haos u životima nas običnih smrtnika koji ustajemo u cik zore i idemo na spavanje razmišljajući koliko je star hljeb koji jedemo. Sama definicija demokratije kaže da je "demokratija pravo naroda da izabere svoje diktatore".

Pogađate gdje je narod :)