Za sve loše u životu obično krivimo druge ljude ili događaje i u njima pronalazimo olakšanje od onog što se stvarno dešava. Nikada se ne zapitamo da je možda do nas. Lakše nam je prihvatiti neku imaginarnu sliku nego istinu iako je ona, u večini slučajeva, crna. Isto tako često se dešava da u sve aspekte života moramo uplesti politiku i političku scenu naše zemlje. Mislim da bi nam život bio dosadan da nije tako jer onda bi prihvatili činjenicu da sami kreiramo sve i da smo sami sebi krivi za neuspjehe.
Politika se uplela gotovo u sve. U sport, kulturu, obrazovanje pa čak i u dio gdje nebi trebalo da je bude a to je nevladin sektor. U tom sektoru se nalaze mladi ljudi koji su željni nekih promjena. Bilo kakvih promjena koje će im osigurati bolju i sigurniju budućnost. Ali i u sportu se nalaze ti isti mladi ljudi koji žele da ostvare svoje neke snove ili da osvoje neke titule koje će biti nagrada za njihov trud i zalaganje. Smatram da bi se politika trebala ukloniti ili koliko toliko smanjiti jer pored sve nesigurnosti koju jedan čovjek ima, ovakva politika kakva je naša sigurno mu ne daje povjerenje u posao u koji ulazi.
Došla sam na ideju osnivanja stranke pušača. Zašto pušača? Nemojte me pogrešno shvatiti ali u ovoj državi smo svi na neki način pušači. Manje ili više to zavisi od djelatnosti kojom se bavimo i klasi u kojoj preživljavamo. Ali stranka se nebi bavila tim problemom nego stvarnim problemom pušenja. Postoje razni aktivisti i udruge za kojekakve zaštite ali niko ne štiti pušače. Uvodile su se mjere zabrane pušenja u zatvorenim prostorima osim ako ti prostori nemaju posebne galerije ili odjeljke za pušače ili nepušače, povećavale su se cijene duhanskih proizvoda i uveo zakon o zabrani prodaje duhanskih proizvoda osobama mlađim od 18 godina. Radi lakšeg poređenja uzet ću jednu jako škakljivu temu a to je gej populacija i istospolni brakovi. Svi političari se bore za njihova prava i nemaju ništa protiv toga što se javno prezentira nešto što nije prirodno i što čak ne postoji ni kod životinja. Bore se da takvi ljudi usvajaju djecu i stupaju u brak ne gledajući kako okolina reaguje na to. Dok na drugoj strani pušači su nezaštičeni. Samim tim dolazi do kršenja jednog od osnivnih ljudskih prava. Prava izbora, izjašnjavanja i opredjeljenja jer to se ne odnosi samo na naciju, vjeru i sl već na svaki dio pojedinčevog života gdje on dolazi u situaciju da bira i odlučuje o onome šta on želi. Nemam ništa protiv gej populacije niti istospolnih brakova ali ako oni imaju pravo da to javno pokazuju zašto bih recimo ja morala da snosim određene sankcije jer sam pušač. Npr. izlazak u grad. Društvo izlazi u kafić ali je u kafiću zabranjeno pušenje. Pola društva konzumira cigarete pola ne. Šta će ona polovica koja koristi cigarete ? Lično opredjeljenje je da li ćemo mi pušiti ili ne i niko nema pravo da nas sankcioniše zbog toga. To jeste štetno ali mi smo to odabrali. Zar je zdravije da jedno dijete ima dvije mame ili da ima dva oca ? To dijete će kasnije biti etiketirano zajedno sa svojim "roditeljima" i možda bude slijedilo njihov primjer. Zakon je oko ovog različit u svakoj zemlji i ovo je bio samo jedan od primjera kako politika koristi svoju moć i kako kreira izbornu mašineriju od koje će imati podršku koja će je održati što duže na vlasti. Opet tu glasačku mašineriju činimo mi. Stanovnici jedne države koji biramo predstavnike tj produženu ruku koja će legitimnim aparatom prinude provoditi sve ono što su u predizbornim kampanjama govorili a za što smo se mi slagali i odobravali.
Politika je jedna jako teška i zahtjevna tema o kojoj će svako od nas imati različito mišljenje i uvijek nešto svoje da doda. Ne postoji nacija koja ima sve organizovano onako kako bi trebalo, niti postoje političari koji provode ciljeve i rade za dobrobit naroda. Kod nas demokratija jedino pali u vladajućim krugovima a samo prividno u narodu. Zato kažem pravilo je da nema pravila...
Nema komentara:
Objavi komentar