Ovo je nešto što sam napisala jako davno u srednjoj školi. Također, ovo na neki način predstavlja moje viđenje ljudi koji su išli samnom i naravno svega što nam se tada dešavalo :D
Kazu da su praznici vrijeme ljubavi i blagostanja. Mozda i jesu, ali u ustanovi u kojoj boravimo to sigurno nisu. Svima je dobro poznato pismo u kojem pise: "Dragi prijatelju, ovdje nam je super. Pustaju nas da radimo svasta. Imamo jedan veliki bazen u kojem mozemo da se igramo i kupamo, a kada smo dobri cak nam i vodu puste". E tako je kod nas. Kada smo jako jako fini dobijemo i 1.
Petak je 25.12 i ujedno Bozic. Ludjaci sjede u ludnici i cekaju doktora da dodje na jutarnju vizitu, i samo sto su se obradovali da je nece biti doktorica se pojavi. Onako namrgodjena odmah je pitala "Tko danas nedostaje"? Svi smo usutili samo je jedna djevojka ni kriva ni duzna morala da prijavi nedolazak jednog (m)ucenika na terapiju iz Bosanskog jezika. Cini mi se da normalan svijet tu funkciju zove redarstvo. U nasoj grupi ima onih koji se manje isticu i onih sa visokim misljenjem o sebi. Kada smo birali predsjednika izabrali smo totalno pogresnu osobu jer je najludji od svih nas i samo se smije, a ima i neko cudno ime. Zamjenika predsjednika i nepoznajem bas nesto ali kroz neku maglu se sjecam. Njeno dusevno stanje i nije lose iako i ona ponekad zna da iznenadi. A tek ona cura sto radi sa parama za ljekove. Ona je posebna prica. Jednom je zamisljala da moze letjeti pa je tako krenula niz stepenice. Kada se odrazila svi smo mislili da ce uspjeti, ali nije. Ubrzo je ljubila stepenice i rukohvat drzala u cvrstom zagrljaju. Ljekove dobivamo nakon 3 terapije. Tada imamo vremena samo za jedno veliko NISTA. Zato Sake ima najbolje prijedloge. Neko kazu da je normalna i da je greskom ovdje, ali ja mislim da se nista nedagadja sa grskom.
Mi samo imamo takav dar da smo malo vise nenormalni od prosjecne osobe. Posebno mi na nerve ide neka tamo. Stalno se okrece i nesto izvodi. Kad god je pitamo sta radi ona kaze da plese. Aha malo sutra plese. Vise se okrece oko svoje ose i glumi budalu. U nasoj skromnoj grupi takodjer ima djevojka koju nikako nesmijem zaboraviti. To je ona sto je pobjegla iz crtanog Aladin. Bar su mi tako rekli da se zove. Ima najbolju ludacku odjecu od svih nas. Malo je sarena ali neupadljiva iako su su na njoj sve moguce i nemoguce boje. Svi smo mi svijesni da nam valja biti u ludnici do daljnjeg. Evo naprimjer ja. 8 godina sam bila u jednoj ludnici u kojou dodjem odradim svoje i vratim se kuci. Vec 2 godine sam u ludnici za malo teze slucajeve, ali oni nikako da te puste kuci.
Uglavnom mi smo specijalna djeca u specijalnoj ustanovi u kojoj rade specijalni doktori i u kojoj sve to nadgleda jos specijalnija osoba. Ovih dana smo bili jako nestasni pa smo dobili i vlastitu skrivenu kameru. U citavoj ustanovi mi smo najsloznija grupa. Cak smo jednom pobjegli sa terapije iz latinskog, ali to je duga prica koje se i nesjecam bas najbolje. Skoro smo dobili i jednu novu terapijupo imenu Psihologija. Laicki receno to ti je terapija ako nisi lud uskoro ces postati.
Jos uvjek smo u fazi usavrsavanja mada nisam sigurna da bas razumijem sta to znaci, ali kda saznam javicu ti.
Pisac: Emina Kalesic
Likovi: ucenici gimnazije IIa
Sporedni likovi: svi oni koji se osjecaju kao ovi gore navedeni xD xD
Nema komentara:
Objavi komentar