Jako teško je započeti nešto raditi ako nemaš podršku drugih ljudi ili bar nekog za koga si mislio da će biti tu kada bude najteže i da će ti, na neki način, svojim iskustvom pomoći da prođeš taj "krizni period". Svi će reći da je početak težak i apsolutno se slažem sa tim, ali je puno teži ako neprestalno nailaziš na prepreke koje možeš da riješiš ali ti se na prvu čine nemogućim. Tada nastupa odustajanje.
Trenutno se nalazim u tom nekom kriznom periodu kada se vaga sve što sam do sada postigla i ono što imam u planu da ostvarim. Naime, svi oni koji prate moj rad počinju da zapitkuju kad će biti nešto napisano i objavljeno ne znajući da je meni nastupila kreativna blokada. Bar se ja tako tješim. Sjedim, razmišljam, sabirem i oduzimam. Najgore što može da se desi jeste da počnem nalaziti opravdanja za ovo i ono jer na taj način ne lažem druge nego sebe i sputavam ono što mi u životu predstavlja mjesto za odmor od svakodnevnih problema i frustracija. Toliko toga je napisano a ništa objavljeno. Nekada znam sjesti i po nekoliko puta čitati ono što napišem i uvijek mi nešto fali ili je viška, a kada to drugi vide onda je dobro. Uvijek je dobro što je prosto nemoguće i meni se ni malo to ne sviđa. Jer bih voljela da mi kažu zaista ono što misle. Inače to očekujem od ljudi kao da ne znam da ljudi više vole kada neko griješi nego kada napreduje.
Inspiracija je čudo, a čuda su rijetka skoro pa nemoguća. :D Šala, naravno. Motive za svoj pisanja pronalazim svugdje, u malim i velikim stvarima. Pišem raznim jezicima. Tu se ne podrazumjevaju strani nego književni jezici. Ponekad su tekstovi puni žargona, subjektivnog mišljena, filozofije dok su neki pisani tzv. umjetničkim jezikom književnosti. Bez mojih prijatelja bi sve bilo bez smisla jer su oni glavni pokretači svega toga. Svaka kafa i razgovor sa njima meni je tema za neku novu crticu i bilješku.
Recimo:
Malda D (Iz Vremeplova) - je Dena moja prijateljica koja me inspiriše na komičan način jer djeluje kao povučena i tiha osoba a ustvari je šaljuvđija pun iznenađenja.
Gospođica N (Vremeplov) - je Naida također jedna od mojih prijateljica sa kojom provodim dosta vremena. Nažalost dugo vremena nije ovdje nego na odmoru tako da mi fali njen zarazan smijeh kojeg se sjetim svaki put kada bih rekla nešto.
Čuvarica E (Vremeplov) - Edina, eh to je osoba koju ne znam kako da opišem jer kad gledam nju kao da vidim sebe. Svestrana i komunikativna, šašava ali ipak malo manje smotana od mene.
Naravno tu je još dosta ljudi kao što su moji roditelji i sestra koji su na prvom mjestu, zatim idu Saliha (moja tetka), Jasmin (Cici tj moj tečo), Vildana, Adnan 1, Adnan 2, Asmir, Armin, itd. Dosta situacija opisanih u tekstovima su nešto što se dogodilo meni. Direktno ili indirektno. Nezadovoljstvo, nervozu, sreću i sve što me snađe volim da prenesem na papir baš kao što fotograf svaki događaj voli da zabilježi fotografijom. To je samo način kako želim zapamtiti neke stvari. To je kao vremenska kapsula koju ću možda otvoriti za nekih 10 godina i sjetiti se pojedinih momenata i ljudi sa kojima ću vjervatno izgubiti kontakt ako me životni put odvede u nekom drugom pravcu.
Ovo je samo opravdanje i način da se zahvalim svim dragim ljudima koji su uz mene i koji neprestalno zapitkuju na čemu trenutno radim i kada ću objaviti nešto. Evo samo što nisam :D Vremeplov 9 bit će kad bude a što bi rekli na TLN "može bit bidne, a može bit ne bidne". Shvatila sam da pisanje nije šala i da treba dosta životnog iskustva i vremena da bi se napisalo nešto što će svima biti interesantno. Zato dragi moji prijatelji, koji još niste spomenuti, ne brinite se bit će i vas u nekim mojim djelima koje ćete, ako ništa, vi pročitati.
Nema komentara:
Objavi komentar