Konji pohitaše kroz gustu šumu. Topot kopita odzvanjao je poput gromova. Kako znaju kuda idu ? Činilo se kao da su mašine sa utipkanom rutom puta. Najzad se zaustaviše na kraju šume i tamo nas dočeka prostrana ravnica okupana jutarnjim suncem. Tako nestvarno. Mogla sam dotaknuti zrake sunca što vijugaju među oblacima.
"Još uvijek je jutro" - pomislila sam. Prolazeći kroz tamu nisam mogla razaznati koje doba dana je. Sve je bilo zeleno ali sunce nije dopiralo do dna šume. Tako je lijepo. Mogla bih sjediti na ovom proplanku po cijeli dan i posmatrati igru zraka sunca dok se prelamaju od krila leptira baš onako kako se svjetlost prelama od prizmu. Osjetila sam uzbuđenje koje bi se javljalo kod djeteta kada dobije novu igračku koju je silno željelo.
"Princezo, stigli smo"
"Zar već?" - panično sam upitala spremna da skočim na zemlju i počnem histerisati. Opet radi ono što ne volim. Bez upozorenja me provlači kroz crvotočinu.
"Kod grofa smo. Da li si se sjetila čega?"
"Da mislim da jesam ali ne znam da li je dovoljno"
Grofica S je jedna jaka žena, ledenog srca. Došla je iz dalekih krajeva za koje niko nikada nije čuo ali su joj svi povjerovali da je plemenite krvi. Izgleda isto. Mladoliko lice a tijelo vitko. Samo su se njene igrice i spletke promjenile. Sada je, vjerovatno, puno gora. Manipulisala je ionako zlim grofom Z kojem je samo stalo do slave i moći baš kao i njegovoj ženi.
"To je i više nego dovoljno, visočanstvo"
"Razmišljala sam dugo o ovom svemu i sjetila se pojedinosti. Ovo su samo sitnice i dijelovi"
"Jesu ali je i više nego dovoljno da znate šta treba dalje. Moramo požuriti da bi u grad stigli do podneva".
Rekavši mi to ponovo vrati kapuljaču na glavu i naredi konju da krene. Moja borba sa vjetrenjačama se nastavlja. Fale mi moji prijatelji. Moja energična Gospođica N kako mi zvoni na vrata deset minuta i tjera da ustanem inače ću se pretvoriti u dosadnu biljku. Da me samo sad može vidjeti. Bila bi ponosna baš kao i Mala D. Nekim čudom, moj posao koji me zaokupi svaki dan, mi nije ni malo falio. Dosadno sjedenje u kancelariji i posmatranje tmurnih dana je sada zamijenila avantura bez kraja. Zanimalo me samo do kada će ova zbrka trajati. Približavali smo se nekom gradu. Često sam bila u njemu u svojim snovima ili dok bih buljila u bijeli plafon sobe za oporavak. Ljudi su se ukopali kada su vidjeli kako se približavam. Nisam ih začarala. Stojali su jedan do drugog kao kamena vojska. Nije baš doček kakav sam očekivala, ali su me prepoznali. Svi me se sjećaju ali ja rijetko čega. Da li sam prije obračala pažnju na detalje? Kako ne mogu bar neke stvari da iskristališem?
"Nisu oduševljeni mojim dolaskom ?"
"Pogledaj i sebe i njih malo bolje"
"Opet sam u bijelom. Do kada ću nositi ovakve stvari? Izgledam isto luđakinja u bijeloj košulji."
"Izgledaš kao princeza i neko ko je čuvar dobra i svjetlosti. Ne žali se"
"Hej. Pripazi malo kako pričaš samnom. Odluči se ili smo na ti ili sam visočanstvo"
"Oprostite mi"
Sva ta zbrka i gužva su izazivali neku nervozu u meni. Zaustavili smo se na trgu gdje je i mlado i staro počelo da pristiže i jedno za drugim da kliču na koljena. Skinuvši plašt, kruna ukrašena draguljima bljesnula je na suncu zasljepljujućom svjetlošću. Na licima tih izmorenih ljudi se pojavi tračak vjere i nade. Znali su da im donosim spas.
"Kada je grof Z sklopio ugovor sa zlom, on i njegova grofica svrgnuli su te sa prijestolja i protjerali, a narodu su rekli da si mrtva"
"Želim se suočiti sa grofom i groficom odmah"
"Polako princezo. Prvo malo parade da se proširi vjest o tvom dolasku. Znaš i sama da se ovdje vjesti šire brže od kuge"
Koliko li je to zlo koje me prati kroz vijekove? Nije moguće da zbog toga što želi od mene mora da kažnjava sve ove nedužne ljude. U modernom robovlasništvu nije ovako kako je ovdje. Mada kada bih oduzela tehnologiju i sva blaga današnjice dobila bih vrijeme u vremenu. Sve više i više ljudi je dolazilo a među njima je bila i jedna djevojka. Jahala je na crnom konju i bilo je jasno da nije jedna od njih. Također nije bila ni grofica jer bi za njom išla čitava povorka i straža iz cijele grofovije. Došla je do nas ali nije prišla meni već mom čuvaru, nešto mu šapnula i odjahala dalje.
"Ko je to? Zaboravljaš da se ne sječam svega?"
"To što si princeza ne daje ti za pravo da se iživljavaš na meni. Usvom svijetu si samo obična djevojka zatrpana gomilom problema i oduševljena samoćom. Da nije bilo svega ovog ostala bi ista zato pazi kako se ponašaš. Usvakom trenutku se možemo vratiti a sav ovaj narod će se nastaviti boriti kao što je i do sada"
"Izvini"
"Tako je već bolje. Ovo je bila jedna od čuvara koje On nije pronašao. Postala je grofičina desna ruka. To je Čuvarica E. Malo ko zna za nju i da je uopšte živa pa te molim da tako i ostane. Sredit će da budeš kod grofa i grofice a kada padne noć doći ćemo po tebe"
I došao je taj trenutak. Grof me pozvao k sebi. Sluge su bile obične lude opčinjene zlom ali dok imam njega pored sebe nema mjesta za strah. Ušla sam veličanstveno kako i priliči nekom čije mjesto je oduzeto. Vidjevši moju odoru i krunu lice im se ispuni mržnjom.
"Dobro došla princezo. Dosta vremena je prošlo"
"Naravno Z. Ne moraš glumiti jako dobro se poznajemo. Molim te umorna sam od puta voljela bih da sjednem"
"Svakako. Slugo, donesi još jedan pribor za jelo i namjesti stolicu"
"Neka. Ne treba. Zauzet ću tvoje mjesto ako nemaš ništa protiv ipak ono meni pripada"
"Kako si ti draga moja S? Vidim ni malo se nisi promjenila, a i kako bi kada samo sjediši ništa ne radiš"
Svaka moja riječ im je bila jak udarac. Sjediti sa njima i pričati tjeralo je moje tjelo da vrišti ali sam zadržala ono što dugo vremena nisam ispoljila. Otresitost i odlučnost. Nakon onih ljudi moja želja za suočavanje sa Njim je bila jača.
"Vidim i dalje ste škrti. Šteta baš sam mislila da će te me ugostiti kao dolikuje jednom privremenom grofu i grofici. Idem se malo osvježiti i odmoriti. Sutra nas čeka obilazak imanja pripremite se"
Naravno, namjera mi je bila da ih izvedem pred ljude da ih oni dokrajče jer su toliko zla donjeli sa sobom da iz palate ne smiju izaći bez stražarske pratnje. Igra tek sada započinje. Davno sam naučila da prijatelje treba držati blizu, a neprijatelje još bliže jer od neprijatelja znaš šta možeš očekivati ali od prijatelja ne. Zato je moja misija sada da se smješkam i budem fina prema njima dok ih ne dokrajčim. Premalo vremena imam za to ali uspjet ću. Znam da hoću.
Ponoć je otkucala. Bila sam sama u sobi. Mislila sam da su zaboravili na dogovor kada me u jednom trenutku neko snažno zagrlio oko struka. Tako čvrst zagrljaj je imao samo onaj koji me nagovorio na sve ovo. Moj čuvar. Koljena su mi klecala i od uzbuđenja nisam smjela da se okrenem. Tiho je šaputao neke riječi na moje uho. Nisam mogla da razumijem jer sama pomisao da je to on dovela me do potpune zbunjenosti.
"Draga, sve što sutra vidiš molim te nemoj da te razočara. Sutra je dan kada ćeš sve saznati."
"Gdje je E? Zašto nije došla? Zašto bi se razočarala?"
"Da ne planiraš postati istražni sudija?"
"Nije smiješno. Znaš da sam nestrpljiva i da postavljam puno pitanja"
"Znam voljena. Moram ići sada. E će doći uskoro da ti objasni pojedinosti za sutra. Pokušaj malo odspavati"
Voljena? Prešao je svaku granicu. Kako se usuđuje reći mi to? Ljutnja i bjes obuzeli su moje tjelo kada sam najednom osjetila nešto čudno. Kao da me neko smiruje. To je bila ona. Čuvarica E. Ona je imala magiju. Smeđe kose, krupnih očiju i snažne magije. Dok hoda ne dotiče tlo. Kretala se poput balerine.
"Znaš li da sutra ideš kod svog dragog?"
"Ali rekla sam grofu da sutra idemo u obilazak"
"Da ali ideš i kod njega jer sjeti se šta piše u pismu"
"Reci mi molim te ko je on i čiji si ti čuvar"
"Ja sam njegov čuvar, a on je neko ko nikada nije prestao vjerovati u tebe i tvoju snagu. Uzmi mapu. Na njoj su ti svi odgovori koje tražiš. Postavljaš previše pitanja pogrešnim ljudima umjesto da ta pitanja postaviš sebi. Zaviri u svoje srce"
"Kasno je. Čuvar mi je rekao da moram da se odmorim i pripremim za obilazak. Molim te napusti me sad trebam i malo samoće".
Nema komentara:
Objavi komentar