Znas, ne proklinjem ja dane zato sto te nema pored mene. Danju ja zivim od uspomena. Ja samo mrzim noc jer me uvijek dobije na pomisao na tebe. I tada, sve nestaje i prestaje.
Moj cio svijet se srusi kao kula od karata. Sto sam zeljela utonuti u san i ponovo te sanjati tada vise ne mogu, ne znam kako. Ali dokucit cu ja kako da te se rijesim.
Neces mi se vise vrzmati po glavi i kvariti mi noci. O Boze, nejasna sam sama sebi. U jednom trenutku zelim da ga se rijesim i da izbrisem nase uspomene a u drugom mi je sve. Pricat ce ti o snovima i dalekim zemljama. Uvjeravat ce te da treba da ostavis sve i ides dalje ali ti niko nece reci da su tvoji ciljevi, za kojima ces dugo tragati, bas tu. Tu ispred tvog nosa i da ne idu nigdje. Nego samo cekaju da ustanes i malo se potrudis.
Nema komentara:
Objavi komentar