Traganje za istinom...

Opet smo na početku. Zar smo se i pomjerili dalje od starta? Možda jesmo ali cilja ni na vidiku. Dani opet postaju monotoni. Ništa se ne dešava. Zima tek otpočela a ja živim za proljeće ili ljeto. Nije važno samo da je toplo i sunčano. Više me ne držiš za ruku. Nema tvog snenog pogleda da me jutrom budi i ruku da miluju moju kosu. Osječam se kao lik iz Kafkinog Procesa. Sude mi, ne znam zašto. Imaginarna sudnica, lažna porota i ja kao glavni osumnjičeni. Šta sam skrivila ? Da li zato što sam voljela? Ako je ljubav grijeh ja sam največi grešnik. Osudite me odmah. Uzmite mi srce da ne kuca više, oči da ga ne gledaju, ruke da ga ne traže. Bacite me u najmračniju i najhladniju tamnicu. Zatvorite me da nikada više ne izađem. Ako ponovo ugledam svjetlo dana plašim se da ću učiniti isti zločin. Vežite me i ne slušajte moje molbe. Moram naučiti kako da postanem kamen. Niko mu ništa ne može. Kiša, snijeg, mraz, otporan je na sve osim kad ga zdrobe. A drobili su moje srce, stigli do kostiju i tu stali. Žele da se naslađuju mojom mukom.

Sjeku me žiletom ali svaki put zaobiđu venu. Posjecite me, neka ova krv isteče iz mojih vena, neka se sruči kao ljetnji pljusak. Volim kada padne poslje vrelog dana. Ne traje dugo a donese olakšanje. Ljudi se nekako smire. Pitali su me zašto toliko volim vukove. Oni se znaju da ne volim sve nego samo jednog, Stepskog vuka. Rodi se u čoporu, napušta ga, živi sam sa svojim mislima vođen instinktima i umire sam. Ne podnosi nikog, raduje se zbog sebe i zbog sebe tuguje. Roditelje ne poznaje. Prijatelj i neprijatelj su mu njegove misli. Nikada ne žali što je sam, što nema nikoga sa sobom. Čak su ga i vlastiti snovi počeli napuštati. Krvoločna životinja a na kraju umre kao najveći slabić. 

Pravilo je da nema pravila. Možeš biti rođen kao najveći a umrijeti najjadnijom smrću. Najgore je kada žališ za prošlim vremenima, kad težiš nedostižnom i kad voliš uzalud. Zato me osudi na smrt ili mi daj inekciju kojom ću sve zaboraviti. Sve uključujući i svoje ime. Ne mogu sve prenjeti na papir. Stvari koje jednom doživiš nikada se više neće ponoviti, a možda i hoće samo ti nećeš imati osječaje koje si imao davno prije. Sada si ih spakovao u neku kutiju zaborava i gurnuo daleko u ostavu svoje podsvijesti i srca.

Ne postoji nemoguća ljubav jer je svaka moguća samo ako se istinski borimo za nju...