petak, 31. svibnja 2013.

Čovjek bez srca

Nemoj se truditi da shvatiš nekog koga ne možeš shvatiti, jer nikada nećeš moći sebi u potpunosti objasniti zašto je neko takav kakav je. Mnogi život provode trčeći za novcem, dokazivanjem da su bolji u nadi da će to jednom i postati, a neki život provedu u snovima i maštanju. Dragi moj, ja ti spadam u ove posljednje koje mnogi nazivaju luđacima i izrodima društva. Čovjek čitav život provede u nekoj trci ne gledajući lijevo ili desno, ne obračajući pažnju na jutarnje sunce ili igru oblaka. Polako tvoji osjećaji se mjenjaju. Čak nisi ni svjestan toga. Stigne te starost i tek onda shvatiš da tvoj život bio kompjuter. Memorisao si ljude i događaje ali osjećaje ne. Život je previše kratak i nema mjesta za greške koje ćeš ponavljati.

Ljudi su čudna ali i površna bića. Kad prestanu da vole, počnu mrziti. Tjerajući sve ljude od sebe da nebi vidjeli ono što im duša skriva a oči pokazuju. Jedini moj, znaš li da kada bih sada legla hilju stopa pod zemlju da bi otkucaji mog srca bili još snažniji i da bi sve na površini umjesto muzike i dnevne buke, slušalo otkucaje srca protkane tugom. Tako nestvarno. Čudno. Noć i tama. Samo moje misli zarobljene i osakaćene kao mačem. Trebam te. Da me odvedeš daleko. Gore, do zvijezda i nazad. Da mi pokažeš zrake sunca dok plešu svoj ples. Trebam te. Tako jako. Silno. Da te ljubim, da me ljubiš. Onako strasno kako samo ti to znaš. Onako kako se samo istinski ljubavnici ljube. Da ti poklonim svoje srce. Svoju dušu. Voljeni moj. Nemoj milovati rukama, gledati očima ili pričati usnama. Radi to srcem. Ono je tu u tvojim grudima na lijevoj strani. 

Do đavola, opet kasnim. Beštijo, ponovo sam te sanjala. Ovaj put nije bilo zalazaka sunca, romantične večere i drugih srceparajućih scena iz filmova. Bili smo samo ti i ja, krevet i tvoj zagrljaj. Mislim da počinjem luditi. U mojoj si glavi neprestalno a ne znam ti ni ime. Sanjam te. Želim te a ne znam gdje da te pronađem. Ne spavaju svi kojima su oči zatvorene niti vole oni koji su voljeni. Gledao si film o Kazanovinim ludorijama. Jedno od njegovih pravila glasi "putovanje je poput disanja, izdahni staro, udahni novo i dozvoli svom slomljenom srcu da ostane iza tebe".



Nema komentara:

Objavi komentar