Mapa je zaista bila čudna. Nije kao obične karte sa ucrtanim putem za dobro skriveno blago. Nije bilo simbola mrtvačke glave ili kovčega sa zlatom. Bile su to samo ukrštene linije koje mi nisu predstavljale ama baš ništa. Obrni, okreni i dalje nisam razumjela. Sitnim slovima u uglu papira pisalo je "Malena, uvijek si znala rješiti zagonetke, sumnjam da će ti ova biti preteška". Oh, zagonetke. Kao da ovo do sada nije bilo dovoljno još je tu i fotografija one djevojke. Nekako bi mi bilo draže da sam kraljica vanzemaljaca nego da mi se sve ovo dešava sada.
3 sata su ujutro a ja još uvijek sjedim za radnim stolom neumorno tražeći odgovore. Taman sam nakon svega počela nanovo sa svojim životom, ušla u kolotečinu i onda se desi ovo. Ne znam više ni kako da nazovem. Nije ludost, nije šala. Krenula sam prema kuhinji da potražim tabletu za spavanje. Činilo se kao da trebam preći kilometre, toliko su mi noge bile teške. Odjenom se oglasilo zvono na vratima i trglo me iz tromosti. Dohvatila sam vaznu i krenula da vidim ko je u ta doba. Inače, živjela sam u mirnoj zgradici gdje su svi išli na počinak prije ponoći, tako da ako bi vam nešto hitno trebalo morali bi čekati do ujutro. Kao što u svakoj zgradi ima neko ko narušava mir tako je i u mojoj postojao jedan manijak koji bi svaki vikend ustajao prije svih i nešto kuckao i lupkao. Subota i nedjelja su bili jedini dani u sedmici kada sam mogla da odmaram i spavam duže. Izluđivao me. Provirila sam kroz špijunku i molila Boga da nije neki sileđija. Živjela sam sama i plašila se svoje sjene, a kamo li zvona na vratima u 3 sata ujutro.
Bio je to on. Misteriozni čovjek. Sva krv iz mog tijela kao da je nestala. Stojala sam skamenjena ne znajući šta da uradim. Čvrst muški glas je samo rekao "Otvori! Znam da si tu!" Divno sad imam posla i sa vidovitim ljudima. Nesigurna, skinula sam lanac sa vrata, okrenula ključ i otvorila. Ušao je u stan bez poziva i izgovorene riječi. Dok sam zatvarala vrata stojao je nepomično leđima okrenut prema meni. A onda dogodilo se nešto što nisam očekivala. Okrenuo se i skinuo kapuljaču. Tek tada sam izgubila svu snagu u tijelu i onesvjestila se. Probudila sam se ujutro misleći da je sve bio san, ali onda je on ušao u moju sobu i poželio dobro jutro. U rukama je držao doručak. Tost sa sirom, kafa sa mlijekom, jutarnje novine i ruža. Mirisna i crvena. Pokušala sam se ponovo probuditi ali sam shvatila da sam davno otvorila oči i da čudno zurim u njega. Bilo je previše neobično. Do duše, u posljednje vrijeme su mi se dešavale samo takve stvari, ali ovo je bilo previše. Prišao je krevetu i tek tada sam vidjela izbliza njegovo lice. Zamišljala sam na šta bi mogao ličiti. Nisam bila ni blizu onog kako je on stvarno izgledao. Jaka čeljust, oči krupne, smeđe, ten malo svjetliji. Kao da je sam Amor sišao sa neba i stoji pored mog kreveta. Samo se nasmijao i pitao da li ću čitavo vijeme samo buljiti u njega ili ću doručkovati pa da počnemo sa poslom. Sa poslom? Jedini posao koji imam je da odem do kancelarije, pokupim neke papire i vratim se u stan a to definitivno nije uključivalo njega. "Pomoći ću ti sa mapom i pismima, ipak sam ti ih ja dao. Smatram sebe dužnim da ti odgovorim na neka pitanja i pomognem". Postajao je sve bolje.
Imala sam milion pitanja a sada nijedno. Ne znam odakle da krenem. Zar je moguće da se sve to dešava zbog jednog muškarca. Istina, dugo vremena je prošlo otkako mi je neki muškarac donio doručak u krevet ili poželio dobro jutro. Ne, nije moguće da su se davno izgubljeni osjećaji ponovo probudili. Odavno su spremljeni u kutiju na koju je pala teška prašina. Brzo sam došla sebi. Obukla se i otišla u dnevnu sobu. Sjedio je na trosjedu a ispred njega su bila pisma, fotografija i mapa.
"Toliko si ispala iz štosa da i nakon dva pisma i mape ti ne možeš da riješiš zagonetku".
Zvučao je kao da mi se ruga i kao da me poznaje. Sreo me je dva puta i misli da zna sve. Vara se. On nema pojma ko sam ja i šta sam sve prošla. Nije on taj koji ima pravo da mi sudi. Mogao je samo iz napomene na karti da zaključi da sam nekad bila dobra u rješavanju misterija.
"Ja sam tvoj čuvar i nemoj da misliš da te ne poznajem. Pratim te kroz vijekove i jako dobro znam ko si. Tu sam da te zaštitim jer "on" dolazi po tebe".
Aha. Dobro. "On" dolazi po mene? Sve bolje od boljeg. Već je bilo 9 sati. Odavno sam trebala biti na putu za posao. Mahnula sam mu zgrabila ključeve od auta i izjurila iz stana.
Nema komentara:
Objavi komentar