Jurcajući što u svojim mislima što dok sam vozila, prošla sam kroz 3 crvena svjetla na semaforu i umalo zgazila pješake. Noćima nisam spavala zbog nesreće koju sam doživjela. Od tada više ništa nije isto. Kao da je dio mene umro u tom trenutku. Prijatelji su mi pružali podršku i nakon dosta vremena truda i terapija ponovo sam prohodala. Osjećala sam se kao parazit. Jedino što sam tada mogla je da pričam, gledam i mičem ruke. Zid iznad kreveta je bio ubitačno bijele boje da sam ga više puta, u svojim mislima, morala farbati, ali ujutro bi opet bio isti onaj sumorni bijeli plafon.
Stigla sam na posao i umjesto da žurno pokupim fascikle i brdo papira i posao prebacim u stan, sjela sam ispred gomile i odlučila da im se suprodstavim na licu mjesta. Mislila sam da će tako biti bolje jer kad uzmem u obzir da me u stanu čeka nepoznati muškarac iz snova i milion pitanja, odabir gomile posla u kancelariji se činio kao manje zlo. Tokom popodneva nebo je obuklo jednolično odjelo sivila i davalo utisak kasne jeseni. Pale su i prve kapi, a onda se sručio teški pljusak. Gledala sam nijemo kako se slijeva niz stakla i krovove i kako se kapi razbijaju od beton. Nekada bih se zamislila kako sjedim u fotelji ili ispred kamina, ispijam čaj i slušam kako pada. Kap po kap. Neumorno. Jedna za drugom. Sada je tu samo tupo iščekivanje i pasivnost. Dan se otezao u beskonačnost. Odlučila sam da krenem dalje i sretnem se lice u lice sa onim što me čeka.
Prvo što mi je bilo na pameti je hrana. Raspremajući se razmišljala sam šta bih mogla ručati jer je glad bila nezasita. Navikla sam da sam sama pa i nisam obračala pažnju da li je on još tu. Spremila sam lagan ali obilan obrok. Dok sam postavlja sto pojavio se na vratima i upitao da li je pozvan. Gestom najnježnije ljubavnice ponudih mu stolicu i stavih pred njega tanjir. Osjećajući moj dah blizu svog lica on se ukoči. Servirajući hranu na trenutak sam uhvatila njegov pogled. Omamljen mojom blizinom i trudom sve njegove misli su počele da se udaljavaju od njega. Izgledao je kao mjesečar. Privukao je moju ruku i u znak zahvalnosti je poljubio.
"Oprosti. Ne znam šta me snašlo. Previše toga dajem sebi za pravo".
"Ne brini sami smo. Nije te vidjeo tvoj kralj" - rekla sam mu cinično.
Tada mi se javila jedna misao. Ako je čitav dan bio ovdje zašto nije mogao napraviti ručak ili neku promjenu u stanu. Možda je samo neka varalica ili beskučnik ? Ali kako onda zna sve ono. Kako zna šta volim za doručak? Kako zna za zagonetke? Pitanja, pitanja i samo pitanja.
"Znaš prije nego što ti pomognem da riješiš ovu zagonetku moram ti nešto reći. Tvoj sam čuvar otkako se tvoja duša rodila. Pratio sam te kroz vijekove. Tražio i gubio. Ti si jedna od odabranih i jedina koja je ostala živa a čuva tajnu. Misliš li da je tvoja nesreća bila slučajna? Ne, nije. "On" te pokušava naći. Zavjetovao sam se tvom ljubljenom da ću te zaštititi ako treba i svojim životom. Kao što si ti ostala posljednja tako sam i ja ostao zadnji čuvar. Bit će ti teško u početku da se sjetiš ko si bila prije jer pamtiš samo ono što si doživjela sada, ali vjeruj mi ni malo se nisi promjenila izgledom. Na onoj fotografiji koju sam ti dao one noći si ti. Ne prepoznaješ se jer je napravljena prije tvog odlaska grofu. Tvom dragom. Mapa je ustvari tajna poruka koju samo ti znaš pročitati i pratiti. Ne obaziri se na mene. Ja sam već dobro uhodana luda. Nadam se da ću uspjeti ispuniti obečanje i da će te se ponovo sresti".
"Ko je moj dragi? Zar sam bila toliko važna i u čemu sam odabrana? Kakva je to tajna?"
"Polako draga moja. Sve u svoje vrijeme. Sada treba da jedeš i odmoriš se jer uskoro dolazi vrijeme u kojem nećeš znati ništa osim za potragu".
Hrana se već ohladila. Nastala je tišina. Ustala sam od stola i otišla pod tuš. Voda ima itekako smirujuće dejstvo na mene. Blaga kupka i opuštanje može početi. Provela sam tako sat vremena. U spavaćoj sobi me dočekala čokolada, uredno složena odjeća i bijeli ogrtač. Opet ta bjelina. Obukla sam se na brzinu i otišla u dnevni boravak.
Stojao je ispred ogromnog TV-a. Bio je u crnoj uskoj maici i crnim hlačama. Tjelom mi je prošla ista ona struja koja me protresla ranije tog jutra. Izgubila sam se u jastucima posmatrajući njegovu figuru. Pustio je neki film i sjeo pored mene. Instinktivno sam spustila glavu na njegovo rame i ponudila kockicu najslađe stvari na svijetu...
Nema komentara:
Objavi komentar